Kako nam je nogomet ukrao Božić                

     

    Svi znamo kako se posljednjih nekoliko tjedana priča samo o tom nogometnom prvenstvu. U našoj školi smo organizirali čak i gledanje Hrvatske i Maroka te je na kraju ispalo 0:0. Malo smo nakon toga svi bili nekako razočarani. Utakmica i nije bila jedna od boljih. Sa tih 0:0 kao da nam se probušio balon nade nad glavom. No nakon toga očekivanja su rasla i rasla, a s njima i uzbuđenje koje je donosila svaka sljedeća utakmica.  

No, što je za vas zapravo gledanje utakmice? Kod mene bi to značilo da cijela obitelj sjedi na kauču dok nas tata svako malo svojim uzvicima preplaši, dok moja sestra cijelo vrijeme govori kako ima nade, da je sve u redu te kako se ne treba brinuti, a moja mama mirno bez ijedne riječi gleda utakmicu. Izgubili smo od Argentine, ali smo pobijedili Brazil. Rasplakali smo Neymara dok je Messi rasplakao nas. Ipak utakmicu za 3. mjesto smo dobili i osvojili broncu. Drago mi je što je moj tata jako sretan i što su svi oko mene sretni. Nemojte me krivo razumijeti, ali ja i nisam baš neki ljubitelj nogometa.  

 Jeste li primijetili kako se nogometno prvenstvo lagano i neprimjetno prišuljalo samo na tjedan dana od Božića? Jeste li primijetili kao da nam je nekakav Grinch ukrao Božić nogometom? 

Umjesto božićnih ukrasa se vješaju hrvatske zastave, umjesto božićnih pjesama se pjevaju navijačke pjesme ili se to  dragocjeno vrijeme za ukrašavanje bora krade za gledanje finala. Čak je i moja sestra tražila da se nikako ne stave božićne pjesme dok je trajao poseban doček Vatrenih na televiziji. Ipak, ako se mene iskreno pita, ne bih rekla da me to nešto strašno zanima. Dok je trajala utakmica Maroka i Hrvatske, ja sam cijelo vrijeme mislila kako bi lijepo bilo da sam umjesto gledanja utakmice išla na klizalište.  Nemam ništa protiv nogometa, ali molim da se vrati u vrijeme ljeta a ne Božića.  

Sada kada je sve završilo, također lijepo molim da se božićni duh pojača na najjače jer je do Božića malo dana.  

 

                                                                                             Katja Mihoković, 6.B razred